Planine ili gore su u geografskom smislu uzdignuti dijelovi kore, viši od 500 m. Prema starosti dijelimo ih na stara i mlada gorja. Mlada su uglavnom strmija i viša, a stara blaža i niža. Planine nastaju i oblikuju se tektonskim procesima koje dijelimo na endogene ili unutrašnje (sizmička i vulkanska aktivnost) i egzogene ili vanjske (erozija, denudacija, korazija). Sedam glavnih dijelova, ili ploča, koji tvore Zemljinu koru, guraju se preko Zemljine kugle brzinom rasta nokta, ali silom koju ljudski um ne može pojmiti. Svaka od njih predstavlja kontinent ili ocean. Budući da Zemljine ploče neprekidno plove planetom stalno udaraju jedna o drugu. Upravo u tim sudarima nastaju veliki planinski lanci. Najveća, a ujedno i jedna od mlađih planina Himalaja, nastala je sudarom dviju kontinentalnih ploča. S obzirom na to da se Indijski potkontinent podvlači pod ostatak Azije, Himalaja i dalje raste i to 1 cm na godinu. Iz tog razloga Azija se diči najvišim vrhovima na svijetu. Čak 14 njih viših je od 8000 metara. Dok sile u unutrašnjosti Zemlje stvaraju novi planinski lanac, postojeće planine u svijetu polako nestaju zahvaljujući eroziji i gravitaciji. Za otprilike 40 milijuna godina rijeke i ledenjaci smanjit će moćnu Himalaju na visinu američkog Stjenjaka, a za 400 milijuna godina bit će poput škotskih visoravni.